0

Cart

Da li imate na poslu nekoga ko vas konstantno kritikuje? Nekoga ko nikad nije zadovoljan vašim radom ili rezultatima? Nekoga ko u komunikaciji čuje samo sebe?  Ko smatra da je uvijek u pravu?

Skoro svi ljudi u svom radnom vijeku upoznaju nekog ko je na ovaj ili onaj način težak za saradnju. Kada se naša osnovna potreba da se osjećamo cijenjeno i vrijedno ne ispoštuje, to nas uznemiri i predstavlja izazov za osjećaj životne ravnoteže i sigurnosti.

Nažalost teški ljudi će uvijek postojati, a pošto ne možemo promijeniti druge, jedina mogućnost koja preostaje jeste da promijenimo sebe. To ne znači da treba da mijenjamo sebe u korijenu, već da naučimo sami sebe kako treba raditi sa teškim ljudima.

Svako od nas ima objektiv kroz koji gleda na svijet. Mi to zovemo realnošću, međutim to je u stvari selektivni filter.

Odlučili smo da podijelimo sa vama tri selektivna filtera koja postoje, kroz koje ćemo vam  ponuditi i savjete o tome kako da se nosite sa negativnim emocijama koje u vama bude “teški” ljudi.

Kada se koristi objektiv realnog optimizma, a smatramo da se prema nama postupa nepravedno, jednostavno treba da se zapitamo:

„Kako sam ja zamislila/o ove činjenice?“ i „Koje su prave činjenice ove situacije?“

Praveći razliku između realnog stanja i percepcije, omogućavate sebi da sagledate stvari van ličnog iskustva, umjesto da reagujete – često negativno – na percipiranu situaciju. Nije sve crno ili bijelo, često odgovor leži u tzv. sivoj zoni.

Uvijek treba da se udaljite na makar jedan korak od trenutne reakcije, koja obično predstavlja osećaj napada, i da istražite postoji li alternativni način rješavanja tog internog konflikta.

Obrnuti objektiv zahtijeva posmatranje stvari kroz prizmu osobe koju smatrate teškom.

To ne znači da vi treba da žrtvujete ličnu tačku gledišta, već da jednostavno proširite sopstvenu perspektivu. Osoba koju doživljavate kao tešku sigurno gleda na određenu situaciju drugačije nego vi.

Gledanje kroz obrnuti objektiv zahtijeva da se zapitate:

„Šta osjeća ova osoba i zašto to ima smisla?“ ili još bolje i introspektivnije: „Koja je moja odgovornost u svemu ovome?“

Kada se osjećate ugroženo, jedan od najboljih načina da povratite svoju vrijednost je da da krenete da cijenite perspektivu osobe zbog koje se osjećate ugroženo. To se zove empatija. O vrijednosti empatije u radu sa (teškim) ljudima i timovima čini se da je i nepotrebno pisati, upravo zato što je neizmjerno važna.

Baš kao i vi, i drugi ljudi se ponašaju drugačije kada se osjećaju cijenjenima i viđenima, jer smo na kraju krajeva svi ljudi i imamo iste suštinske potrebe.

Vrlo često, rješenje je u nama!

Iako mi volimo da mislimo pozitivno, ponekad se zapravo ispostavi da su vaši strahovi i problemi sa teškom osobom istiniti i opravdani. Ukoliko vas neko na neki način zaista ‘maltretira’ ili ne poštuje ili uzima zasluge za vaš rad, gledajući iz njihove perspektive ne poboljšava situaciju.

Ako su okolnosti tako loše, kao i uvijek naš savjet je da gledate pozitivno, i da se umjesto stresirajući o sadašnjosti, potrudite da zamislite bolju budućnost.

Pokušajte da se zapitate:

„Bez obzira na to kako se trenutno osjećam, kako mogu da rastem i učim iz ovog iskustva?“

Sami znate koliko puta vam se nešto učinilo užasnim u datom trenutku, a vremenom se pokazalo kao drugačije ili potpuno trivijalno. Može se desiti da vas je tako loše iskustvo dovelo do pozitivne prilike?

U nekim situacijama čak i prekid radnog odnosa može da vas podstakne da donesete novu odluku koja vam može donijeti mnogo više sreće i osjećaja ispunjenosti.

Pravo je vrijeme!

Leave a Reply