Prošle nedjelje sam pisala o liderima koji govore „ja“ kada stvari idu dobro, a „mi“ kada i ne baš. Ove nedjelje želim da odem korak dalje.
Svaki lider/ka sa kojim sam radila želi da bude poštovan. Ali: Poštovanje se ne zahtijeva. Ono se zaslužuje. I ne zaslužuje se savršenstvom. Zaslužuje se prisutnošću, strpljenjem i otvorenošću.
- Dozvolite članovima tima da prave greške.
Ako stalno ispravljate, popravljate ili „uskačete“, vi ne vodite – vi kontrolišete. Greške su dio rasta. Ako se timu ne da prostora da uči, kako on može postati bolji? Poštovanje dolazi iz podrške, a ne iz pritiska. Sledeći put kada neko u timu napravi grešku, napravite pauzu. Osjetite svoje tijelo. Udahnite. Zatim odgovorite, ne iz ljutnje, već iz radoznalosti.
Pitajte:
- „Šta smo naučili?“
- „Šta možemo da uradimo drugačije sledeći put?“
- Ne pretvarajte se da znate sve.
Ako niste sigurni u vezi sa brojkama, činjenicama, odlukom – nemojte govoriti samo da biste zvučali samouvjereno. Ćutanje nije slabost. Utemeljeno „Ne znam“ je mnogo moćnije od odgovora vođenog egom. Ako niste sigurni, pokušajte ovo:
- „Moram da provjerim podatke. Hajde da ponovo razmotrimo ovo sjutra.“
- „Može li neko da pomogne da razjasnimo ovo?“
- „Hajde da usporimo i uradimo ovo kako treba.“
Vaše tijelo će vam reći kada govorite iz ega umjesto mudrosti. Slušajte ga.
- Vaš nervni sistem zadaje ton.
Ako ste anksiozni i reaktivni, članovi tima će to osjetiti. Ako ste mirni i utemeljeni, i to će se odraziti na tim. Vaše liderstvo ne počinje, samo, vašim riječima. Počinje i vašim tijelom.
