Kraj godine je za mene, a vjerujem i za većinu vas, uvijek vrijeme sabiranja. Vrijeme u kojem zastanemo, osvrnemo se i pokušamo da osjetimo šta je ova godina zaista donijela, a šta odnijela.
Što se mene tiče, 2025. godina donijela mi je zatvaranje jednog velikog profesionalnog poglavlja.
Nakon 18 godina završava se moje poglavlje u Hipotekarnoj banci. U Hipotekarnu banku sam došla 2007. godine, u trenutku kada je bila pod mjerama Centralne banke i pred rizikom gubitka dozvole, a danas odlazim iz banke koja je jedna od vodećih banaka u Crnoj Gori. Iako moje bankarsko iskustvo traje više od 30 godina, ovaj period bio je snažno obilježen odgovornošću, kontinuitetom i dubokim ličnim i profesionalnim rastom. Hipotekarnu banku doživljavam kao svoj lični i profesionalni uspjeh i pokazatelj da je sve moguće.
Bilo je izazovno, zahtjevno, dinamično, a u isto vrijeme i ispunjavajuće.
Bankarstvo me je naučilo jasnoći, strukturi i donošenju odluka u kompleksnim sistemima. Kao članica upravnog odbora imala sam priliku da učestvujem u procesima i odlukama koje nose težinu, ali i dugoročni uticaj. To iskustvo me je oblikovalo profesionalno, ali i ljudski. Na tom putu sam zahvalna svima sa kojima sam radila i od kojih sam učila.
Ovu godinu ću pamtiti i po nečemu što danas smatram jednim od najvećih uspjeha: ostala sam mentalno zdrava. U svijetu stalnih zahtjeva, visokih očekivanja i ubrzanog tempa, naučila sam koliko je važno stati, oslušnuti tijelo i prepoznati granice. Somatski rad mi je u tome bio snažan oslonac ne samo kao profesija, već kao lična praksa svakodnevice.
Mentalno zdravlje nije nešto što se podrazumijeva. Ono se gradi, čuva i bira iz dana u dan.
Godinu završavam i jednom važnom profesionalnom potvrdom – postala sam PCC coach, akreditovana od strane International Coaching Federation (ICF). PCC je standard povjerenja i kvaliteta, ali i podsjetnik na veliku odgovornost koju nosimo kada radimo sa drugima.
Ispred mene su novi putevi i nove avanture. Više prostora za rad sa liderima, timovima i pojedincima koji žele jasnoću, stabilnost i unutrašnju snagu. Iz bankarstva nosim strukturu, strateško razmišljanje i sistemsku perspektivu. Iz koučinga nosim prisutnost, tijelo, emocije i dublje razumijevanje onoga što pokreće čovjeka.
Ovu godinu zatvaram sa zahvalnošću.
U narednu ulazim mirno, radoznalo i sa povjerenjem u proces. Jer neka se poglavlja ne završavaju da bi se nešto izgubilo, već da bi se otvorio prostor za ono što dolazi.
