Prije pet godina pridružila sam se grupi koučeva na šestomjesečnoj edukaciji. Program je bio online, ali je dolazio iz Indije. I nekako, čak i kroz ekran, osjetila sam nešto veoma posebno u tom prostoru: toplinu, strpljenje, otvorenost i mir.
Ove godine, kada sam fizički stigla u Indiju, osjetila sam isto. Ne zato što je Indija tiha. Nije.
Svuda su bili automobili i ljudi. Vrućina i oko 40 stepeni. Duga putovanja autobusom – jedno je trajalo čak sedam sati. Pokret, buka, boje, intenzitet.
Ipak, u svom tijelu osjećala sam mir. Ništa mi zapravo nije smetalo i to me je pomalo iznenadilo.
Kao somatski kouč, često govorim o razlici između spoljašnjeg okruženja i našeg unutrašnjeg stanja. Indija mi je to pokazala na veoma živ način. Mir ne nastaje uvijek iz savršenih uslova. Nekad je mir sposobnost da ostaneš povezan/a sa sobom dok je život oko tebe glasan.
Za mene je Indija bila lekcija iz liderstva koje počinje u tijelu.
Kao što često kažem- liderstvo nije samo vizija, donošenje odluka i usmjeravanje drugih. Liderstvo je i kapacitet našeg nervnog sistema.
- Mogu li ostati prisutna kada su stvari nepredvidive?
- Mogu li ostati otvorena kada ne razumijem u potpunosti kulturu, ritam ili pravila?
- Mogu li različitost dočekati radoznalošću umjesto potrebom za kontrolom?
Indija me upravo tome učila.
To je zemlja velikih kontrasta: drevne tradicije i brze inovacije, duhovnosti i preduzetništva, hramova i tehnologije, istorije i budućnosti.
Indija ima oko 1,45 milijardi stanovnika, što je čini najmnogoljudnijom zemljom na svijetu, a ujedno je i jedna od najbrže rastućih velikih ekonomija. Ima 22 zvanično priznata jezika i 44 UNESCO lokaliteta svjetske baštine.
Tu složenost osjetite svuda.
Možda me je baš to najviše dotaklo: Indija ne djeluje kao mjesto koje pokušava da sve bude savršeno složeno i uredno. Ona istovremeno nosi mnogo različitih stvarnosti.
Tokom putovanja desila se i jedna simpatična situacija: na nekim mjestima ljudi su mene i ostale iz grupe zaustavljali i pitali da se fotografišu sa nama. U početku mi je to bilo zabavno – kao da sam odjednom postala lokalna atrakcija ali na dubljem nivou osjetila sam nešto drugo: otvorenost, spremnost da priđu, pokažu radoznalost i iskreno izraze svoju reakciju.
U mnogim kulturama svoju radoznalost sakrivamo iza formalne pristojnosti. Tamo sam imala osjećaj da ljudi jednostavno dozvoljavaju sebi da budu autentični u tome što osjećaju.
I grupa sa kojom sam putovala bila je posebna lekcija o povezivanju među ljudima.
Bili smo veoma različiti – od 14 do 83 godine, iz različitih gradova, životnih faza i sa potpuno različitim pričama, a ipak smo se povezali. Bili smo spremni da budemo prisutni jedni za druge.
Isto je i u koučingu i liderstvu: prava povezanost ne traži sličnost već prisutnost.
Indija me je podsjetila da liderstvo počinje u tijelu.
- Zastani prije nego reaguješ
- Udahni prije nego što doneseš sud
- Ostani otvoren/a za ono što je drugačije
- Sačuvaj mir čak i kada svi oko tebe žure
U Indiju sam otišla da upoznam nova mjesta. Vratila sam se sa podsjetnikom na jednu dublju istinu: najvažnija putovanja često nisu ona geografska, već ona koja nas vraćaju sebi.
