Ovo pitanje na prvi pogled zvuči razumno. Organizacija ostvaruje rezultate, tim ispunjava obaveze, klijenti su zadovoljni, a problemi još uvijek nijesu dovoljno veliki da bi zahtijevali hitnu reakciju.
Ipak, upravo u tom „još uvijek“ često počinje stagnacija.
Promjene se rijetko odlažu zato što lideri ne vide šta bi trebalo uraditi. Mnogo češće se odlažu zato što trenutna situacija još uvijek nije dovoljno loša da bi ih natjerala da ostave ono što poznaju.
Prije nego što naš nervni sistem postavi pitanje: „Da li je ovo dobra odluka?“, on često postavlja mnogo dublje pitanje: „Da li je ovo bezbjedno?“
Promjena, čak i kada je neophodna, unosi neizvjesnost. Ne znamo kako će ljudi reagovati, hoće li nova strategija uspjeti, šta ćemo izgubiti i da li ćemo moći da se vratimo na staro ako stvari ne krenu kako smo očekivali.
Poznato može djelovati sigurnije, čak i kada više nije dovoljno dobro.
Zbog toga lideri ponekad ostaju uz strategije koje su nekada donosile rezultate, ali više ne odgovaraju trenutku u kojem se organizacija nalazi. Zadržavaju iste procese, iste načine donošenja odluka i iste obrasce vođenja, iako osjećaju da tim može više.
Ne zato što im nedostaju znanje ili sposobnost već zato što ono što je do sada funkcionisalo pruža osjećaj kontrole.
Organizacija može ostvarivati rezultate i istovremeno zaostajati. Spolja sve izgleda dobro – nema velikog problema, krize, razloga za uzbunu. Ipak u timu se možda sve češće čuje: „Ovaj proces nam je nekada pomagao, ali sada nas usporava.“ ili „Imamo ideje, ali nijesmo sigurni da li postoji prostor da ih predložimo.“
Kada odložimo promjenu, obično se ništa dramatično ne dogodi sljedećeg dana. Upravo zato je odlaganje tako privlačno. Sastanci se nastavljaju, rezultati dolaze, a sistem još uvijek radi.
Cijena se pojavljuje postepeno. Ljudi sa inicijativom počinju da se povlače, ideje postaju opreznije. Oni koji žele razvoj počinju da ga traže na drugom mjestu.
Važno je da lidere zbog ovoga ne osuđujemo.
Promjene nose stvaran rizik. Lider je odgovoran za ljude, budžet, rezultate i stabilnost organizacije. Sasvim je prirodno da ne želi da ugrozi ono što je godinama gradio.
Problem ne nastaje kada lider osjeti strah ili nesigurnost već kada nesigurnost počne da donosi odluke umjesto njega.
Napraviti korak sada ne znači promijeniti sve preko noći. Ponekad znači otvoriti razgovor koji se mjesecima odlaže, dati prostora ideji koju tim već dugo predlaže, testirati novi pristup na jednom projektu.
Lider ne mora imati kompletan plan da bi napravio prvi odgovoran korak. Potrebno je da vidi pravac, da uključi ljude koji imaju znanje i da bude spreman da uči tokom procesa.
Timovi često ne očekuju da lider zna svaki odgovor. Mnogo im je važnije da osjete da vidi ono što i oni vide i da je spreman da se pokrene prije nego što promjena postane hitna.
Najvažnije odluke često se ne donose kada je situacija već postala neodrživa. Donose se dok rezultati još uvijek postoje, dok još imamo vrijeme da biramo, testiramo i učimo.
