Skip to main content

Sigurna sam da često čujete ili ste možda nekad i sami rekli: „Previše smo uložili u ovaj projekat da bismo sada odustali.“

Mjeseci rada, veliki budžet, energija cijelog tima i već donesene odluke. Kada je toliko toga uloženo, odustajanje lako djeluje kao posljednja opcija.

Ipak, ponekad ne nastavljamo zato što je projekat i dalje najbolji izbor, već zato što nam je teško da prihvatimo da su se okolnosti promijenile. Tržište više nije isto, potrebe klijenata su drugačije, a odluka koja je nekad imala smisla danas možda više nema.

Najveći izazovi u liderstvu nijesu uvijek pitanje znanja ili iskustva. Često su povezani sa onim što se dešava u nama kada treba da preispitamo sopstvenu odluku.

Od lidera se očekuju sigurnost, odlučnost i dosljednost, pa promjena mišljenja može djelovati kao gubitak autoriteta ili priznanje greške. Međutim, promijeniti mišljenje ne znači nužno da je prethodna odluka bila loša. Možda je bila najbolja na osnovu informacija koje smo tada imali. Promijenio se kontekst.

Naš racionalni dio možda već vidi bolje rješenje, dok nervni sistem promjenu doživljava kao neizvjesnost. Zato poznato, čak i kada više ne funkcioniše, često djeluje sigurnije od novog pravca.

Umjesto da se zapitamo: „Šta je danas najbolja odluka?“, lako počnemo da branimo onu koju smo donijeli prije nekoliko mjeseci.

Tako lideri ostaju uz strategije koje više ne daju rezultate ili odlažu promjene za koje znaju da su neophodne ne zato što ne vide problem, već zato što je psihološki lakše ostati pri poznatom.

Ipak, ljudi rijetko izgube povjerenje u lidera zato što je promijenio mišljenje. Mnogo češće ga gube kada vide da uporno brani nešto za šta je svima jasno da više ne funkcioniše.

Najzreliji lideri imaju dovoljno unutrašnje sigurnosti da kažu:

  • „Vrijeme je da promijenimo pravac.“
  • „U međuvremenu smo naučili nešto novo.“
  • „Danas imamo više informacija nego tada.“

Liderska zrelost nije dosljednost po svaku cijenu. Ona je sposobnost da prepoznamo kada rast zahtijeva drugačiju odluku.

Na kraju, možda najvažnije pitanje nije: „Da li smo već previše uložili da bismo sada odustali?“

Možda je: „Koliko nas košta to što i dalje branimo odluku za koju već osjećamo da više nije prava?“