Nepravda je jedno od najdubljih ljudskih iskustava. I pogađa nas jače nego što mislimo – ne zato što smo „preosjetljivi“, već zato što je naš nervni sistem podešen da reaguje kada je naša sigurnost ili osjećaj pripadanja narušen. A malo šta ga aktivira brže od unutrašnjeg osjećaja: „Ovo nije fer.“
Nepravdu ne čine samo „loši“ lideri. Često nastaje i među dobrim ljudima koji jednostavno ne vide cijelu sliku. To se dešava:
- kada se procjenjuje da neko „nije spreman“ bez prethodnog razgovora ili provjere
- kada se pažnja usmjeri samo na rezultat, a manje na proces i uložen trud
- kada se više povjerenja daje glasnijem u timu, dok se tiši glasovi teže registruju
To su mikro-trenuci nepravde nenamjerni, tihi, ali duboko uticajni.
Šta se dešava u tijelu kada osjetimo nepravdu?
Kao somatski kouč, uvijek se vraćam tijelu, jer tijelo reaguje prije uma. Nepravda aktivira sistem prijetnje:
- disanje postaje pliće
- ramena se podižu
- u grudima se javlja pritisak
- u glavi se pojavljuju pitanja: „Zašto ja? Šta sam pogriješio/la? Ima li ovo smisla?“
Ako se ovo ponavlja, ljudi se povlače. Ne zato što su slabi, već zato što im tijelo više ne vjeruje da je okruženje sigurno.
Kako lideri mogu somatski i svjesno smanjiti nepravdu?
Evo nekoliko praksi koje često koristim u radu s liderima:
- Udahni prije odluke.
- Pitaj umjesto da pretpostavljaš.
- Primijeti ko ćuti i kreiraj prostor za njihov doprinos.
- Provjeri kako tvoj postupak utiče na druge, ne samo na rezultat.
Zašto ovo pišem?
Zato što vjerujem da liderstvo počinje u tijelu, u prisutnosti, a ne u poziciji. I zato što se pravednost ne stvara kroz pravilnike, već kroz svakodnevne gestove koje drugima šalju signal: „Ovdje si viđen/a. Ovdje pripadaš.“
Nepravda možda neće potpuno nestati. Ali može postati mnogo rjeđa ako razvijemo više svjesnosti o sebi, svom uticaju i o onim sitnim trenucima koji oblikuju tuđe iskustvo.
