Osjećati zahvalnost, a ne izraziti je isto je kao da ste umotali poklon, a niste ga dali
William Arthur Ward
Mnogi ljudi i poruke nas svakodnevno inspirišu i motivišu.
Kad smo bili mlađi, rado smo pričali o svojim uzorima, željeli da budemo kao oni i branili ih ako neko nešto kaže protiv njih.
Tokom odrastanja, ljudi na koje se ugledamo se mijenjaju, ali i naš stav prema njima.
Iako se sada zahvalnost može izraziti lakše i brže nego ikada ranije, to nije uvek slučaj.
Zahvaljujući prije svega društvenim mrežama, možemo vidjeti tuđe aktivnosti. Mnogi nesebično i besplatno dijele svoje ideje i savjete, kreću se i podstiču druge da se upuste u nove poduhvate i započnu nove poslove. I drugi zaista počnu da rade nove stvari, postanu uspješniji i osjete ovaj lijep vjetar u leđa. Međutim, ponekad im nedostaje da kažu HVALA.
Zahvalnost je riječ koja se često koristi, ali da li je dovoljno praktikujemo?
Kako da oni koji inspirišu zaista znaju da je njihova poruka stigla do publike ako publika to ne kaže naglas?
Mnogi ljudi se muče kada moraju da pokažu svoju zahvalnost. Možda su neki od njih postiđeni, stidljivi ili pretpostavljaju da ljudi to već znaju. Međutim, mali gestovi zahvalnosti čine svu razliku.
Ponekad je dobro podsjetiti se:
- lično izraziti zahvalnost – pokazati osobi da prepoznajemo vrijednost;
- da prije nego što odemo na spavanje treba da se sjetimo osoba i trenutaka na kojima smo zahvalni;
- da iskazivanjem zahvalnosti činimo druge ljude srećnim.
Zaustavimo se. Prepoznajmo. Kažimo to naglas. A ako zaboravimo – uvijek postoji sjutra.
