Kako je ovdje u Tokiju sat otkucao ponoć, počela sam da razmišljam o vremenu — osam sati ispred moje uobičajene vremenske zone.
⏳ Ajnštajn je jednom rekao: “Stavi ruku na vrelu peć na minut, i čini se kao sat. Sjedi sa lijepom djevojkom sat vremena, i činiće ti se kao minut. To je relativnost.” Vrijeme je čudna stvar, različito za svakoga.
🎆 Doček Nove godine.
Da li vam je ta noć bila predugačka, prekratka ili tačno kako treba? Svi ćemo se složiti da je sve u tome kako se osjećamo u ovom trenutku. Otkucavanje sata je neupitno, ali naš osjećaj za vrijeme prepliće se sa našim osjećanjima, aktivnostima i gdje se nalazimo.
Vjerovatno mislite da ovdje u Japanu svi žele da budu na vrijeme. I potpuno ste u pravu. 😊 Od svih se očekuje da se pojave na vrijeme ili malo ranije. To me i navelo na razmišljanje o univerzalnom izazovu tačnosti. Ako ste vi ti koji uvijek stignete na vrijeme, onda je teško i razumjeti one koji to i ne ispoštuju, zar ne?
Nije stvar samo u tome da budete tačni; radi se i o kulturi, navikama i onome što društvo očekuje.
Na primjer, neki autohtoni jezici se ne zamaraju prošlim ili budućim vremenima – nemaju ih. U svom jeziku imaju samo sadašnjost i njima je to dovoljno. To je baš poput dobro poznate filozofije – živi u trenutku, zaboravi prošlost i budućnost.
Zaključak?
Budimo tačniji, malo nalik Japancima, i živimo u sadašnjosti, poput onih autohtonih jezika i naroda. Cijenimo svaki trenutak.
U ovom brzom svijetu, hajde da zastanemo, uživamo u sadašnjosti i prihvatimo ideju da je vrijeme poput rolerkostera – puno uspona, padova i neočekivanih preokreta.
Srećna Nova 2024!
🥂 za relativnost vremena i avanture koje ono donosi!
