U timovima i na radnim mjestima često postoji kontrast između dvije vrste pojedinaca: samopromotera i vrijednih zaposlenih.
- Samopromoteri („sveznalice“)
Samopromoteri se često ponašaju kao da sve znaju. Oni dominiraju razgovorima, slobodno dijele svoja mišljenja i pokazuju samopouzdanje, čak i kada im nedostaje stručnost.
Kada mi stigne informacija od samopromotera, naučila sam da ne odgovaram odmah. Umjesto toga, sve još jednom provjerim. Oni se često obavežu, ali je mudro prihvatiti ta obećanja sa rezervom dok se ne dokaže suprotno.
- Vrijedni zaposleni
S druge strane, ima onih koji se fokusiraju na postizanje rezultata, a ne samo na priču o tome. Oni brzo i kvalitetno obavljaju zadatke. Međutim, ovo dolazi sa cijenom:
- Njihov konstantan učinak dovodi do pretpostavke da mogu da preuzmu još više posla.
- Za razliku od samopromotera, oni rijetko dobijaju javne pohvale za svoj rad.
Nadređeni se njima prvo obraćaju kada nešto treba da se uradi. Međutim, pitanje je koliko poštovanja i podrške ovi radnici dobijaju zauzvrat?
Lider uvijek treba da postavlja ova pitanja:
- Da li zaista poštujem doprinose najpouzdanijih članova tima?
- Da li im dajem prostora da rastu, dijele i izraze svoja mišljenja?
- Da li možda previše koristim njihovu posvećenost tako što im dajem više posla, a drugi su u centru pažnje?
Liderstvo nije samo rezultat. Radi se o prepoznavanju i vrednovanju ljudi koji omogućavaju te rezultate. Prava snaga tima leži u njegovoj sposobnosti da podigne svakog člana. Kao lideri, moramo da da vidimo dalje i cijenimo tihu posvećenost onih najvrednijih.
