Ne možete povezati tačke gledajući unaprijed; možete ih povezati samo gledajući unazad.
– Stiv Džobs
Ovaj predivan citat iz govora Stiva Džobsa na Stanfordu podsjeća nas da jasnoća često dolazi mnogo kasnije nego što bismo željeli i da je povjerenje most između nesigurnosti i razumijevanja.
Često se suočavamo sa trenucima koji nas uzdrmaju: promjenom u organizaciji, novim ljudima ili otkazivanjem projekta. U svakom od tih slučajeva dolazi do naglog zaokreta.
Početni šok može djelovati kao da tlo nestaje pod nama. Naš nervni sistem se aktivira, a um pokušava da pronađe odgovore na pitanja: Zašto se ovo dešava? Zašto sada? Šta to znači za mene?
To je prostor između onoga što je bilo i onoga što će tek doći, prostor koji ispituje i našu prisutnost i našu sposobnost liderstva.
Korak 1: Zastani i osjeti
Naš prvi impuls je često da reagujemo, da popravimo, da nešto uradimo. Ali liderstvo počinje u tijelu, ne u umu.
Primijeti svoj dah. Osjeti svoja stopala na zemlji. Priznaj šta se dogodilo. Doživio/la si promjenu koja ne utiče samo na tvoju ulogu, već i na tvoj osjećaj sigurnosti i identiteta. Dozvoli sebi da osjećaš prije nego što djeluješ.
Korak 2: Postavi prava pitanja
Kada se početni šok smiri, jasnoća dolazi sa dva jednostavna pitanja:
- Koliko imam vremena?
Da li se od mene očekuje trenutna odluka ili imam prostora da sagledam situaciju? - Šta je u mojoj moći?
Na šta mogu da utičem: na svoj način razmišljanja, pripremu, komunikaciju? Koji je moj sljedeći mali korak?
Kada se fokusiramo na ono što jeste u našoj moći, prelazimo iz osjećaja bespomoćnosti u akciju.
Korak 3: Vjeruj procesu čak i kada ne vidiš cijelu sliku
Ponekad je izuzetno teško prihvatiti da se promjene dešavaju za nas, a ne nama.
Ali često upravo ono što nas uzdrma postane tačka preokreta, prilika za rast, jasnoću ili slobodu.
Projekat koji se završio pravi prostor za nešto što istinski odgovara našoj svrsi.
Vjeruj trenutku. Vjeruj da ćeš jednog dana, kada pogledaš unazad, vidjeti kako su se sve tačke savršeno povezale.
