Preuzeti odgovornost ne znači da lider mora sve da riješi sam
U mnogim timovima problem ne počinje onda kada nešto prestane da funkcioniše.
Počinje mnogo ranije i to u trenutku kada neko primijeti da postojeći način više neće moći još dugo da izdrži, ali odluči da to zadrži za sebe.
Recimo, lider vidi da timu ponestaje energije, zna da je rok postao nerealan, da su ljudi preopterećeni ili da resursi više nijesu dovoljni. Ipak, nastavlja da održava utisak da je sve pod kontrolom. Ponekad to radi iz najbolje namjere jer ne želi da zabrine ljude, vjeruje da je njegova odgovornost da sam pronađe rješenje i nada se da će tim izdržati još malo ili da će se situacija promijeniti prije nego što bude morao da pokrene neprijatan razgovor.
Međutim, preuzeti odgovornost ne znači da lider mora sve da riješi sam.
Kada lider predugo pokušava da zaštiti druge od problema, često im zapravo oduzima mogućnost da reaguju dok još postoji dovoljno vremena. Tim u nekim slučajevima sazna šta se dešava tek kada su opcije već sužene, kada je pritisak porastao i kada više nema prostora za miran dogovor.
Tada ono što je moglo biti zajednički izazov postaje hitna situacija.
U pozadini ovakvog ponašanja često nije samo način upravljanja, već i način na koji reagujemo na pritisak. Kada osjetimo da se drugi oslanjaju na nas, tijelo se može zategnuti, pažnja suziti, a potreba da zadržimo kontrolu postati još snažnija. U takvom stanju traženje pomoći lako djeluje kao slabost. Priznanje da nešto ne možemo sami može zvučati kao razočaranje drugih. Zato ćutimo, radimo više i čekamo.
Zrelije liderstvo traži nešto drugo.
Zrelije liderstvo traži da primijetimo trenutak u kojem više ne upravljamo situacijom, već pokušavamo da prikrijemo koliko je postala teška.
Tada je važno zastati i pitati se:
- Šta već znam, a još nijesam rekao / la?
- Ko treba da bude uključen prije nego što ovo postane veći problem?
- Da li pokušavam da zaštitim tim ili pokušavam da zaštitim sliku o sebi kao osobi koja uvijek ima rješenje?
Lider ne mora da čeka da ima sve odgovore prije nego što započne razgovor. Ponekad je dovoljno da jasno kaže šta primjećuje, šta bi se moglo dogoditi ako se ništa ne promijeni i kakva je podrška potrebna.
Takva otvorenost ne slabi povjerenje. Ona ljudima omogućava da se pripreme, ponude ideje i preuzmu svoj dio odgovornosti.
Dobar lider ne dokazuje svoju vrijednost tako što sve nosi sam. On na vrijeme primjećuje šta ponestaje i poziva druge da zajedno sačuvaju ono što je važno prije nego što ostanu bez izbora.
Koji problem u vašem timu još uvijek može postati razgovor, prije nego što postane kriza?
