Šta radimo sa prvom mišlju koja se pojavi?
Koliko nas je ignoriše i koliko često to činimo?
Na primjer, sigurna sam da većina često prihvati poziv na neke događaje čak i ako bi radije rekli NE. Problem nije u tome da kažemo ne, ali prihvatamo jer želimo da iskažemo poštovanje prema osobi koja nas je pozvala. To mi se dešavalo u prošlosti. Išla bih na neke događaje, ali se onda po dolasku kući pitala zašto nisam ljubazno objasnila da ne mogu da idem.
Iskustvo me je naučilo da je prva misao koja ti padne na pamet ona najbolja. Možete to vidjeti i kao nekritičan unutrašnji glas koji nam bez osude govori „nešto“. Trebalo bi više da ga slušamo. Naravno, ovaj glas može biti ljubazan, ali ponekad i pomalo neugodan kada nam kaže šta da radimo, a šta ne. Možda ste to vidjeli kod ljudi koji donose brze odluke a koje na početku nisu svima lako razumljive. Ipak kasnije se pokažu kao najbolje.
Sa naučne tačke gledišta, možemo govoriti o neurocepciji čiji je autor dr Stephen Porges. On opisuje kako neuronska kola razlikuju da li su situacije ili ljudi bezbjedni ili opasni. Na primjer, beba prestaje da plače kada je majka uzme u naručje zbog osjećaja sigurnosti. S druge strane, beba osjeća zagrljaj stranca kao opasnost. Neki ovo mogu vidjeti i kao šesto čulo.
Savjeti:
- Uvijek birajte prvu misao jer vam nije slučajno pala na pamet
- Preispitajte je nakratko ako želite da promislite o njoj
- Ključne odluke treba da prođu kroz cijeli proces donošenja odluka
