Pitanje koje bih željela danas da otvorim tiče se osuđivanja i onoga šta je iza njega. Kako možemo, kao lideri i pojedinci, transformisati osuđivanje u nešto konstruktivnije?
Osuđivanje često ima korijene u neispunjenim potrebama i nesigurnostima, a kada osuđujemo druge, možda nesvjesno projektujemo sopstvene strahove. S druge strane, osuđivanje može služiti kao štit, štiteći nas od ranjivosti ili preispitivanja.
Kada posmatramo samo jednu stranu situacije, i to onu koja nas iritira ili frustrira, gubimo priliku da shvatimo širu sliku. U liderstvu, ovakav pogled može narušiti odnose, spriječiti rast i stvoriti kulturu kritike umjesto saradnje.
Da bismo se izborili s tim, potrebno je da proširimo svoje horizonte. Evo tri koraka za vježanje:
- Vježbajte prihvatanje
Prihvatanje ne znači tolerisanje lošeg ponašanja. To znači priznati realnost ljudi i situacija. Otpor prema onome što je van naše kontrole samo stvara tenziju. Prihvatanje, s druge strane, podstiče mir i jasnoću, omogućavajući nam da se fokusiramo na ono što možemo da promijenimo. - Sagledajte obje strane
Zapitajte se: Šta ja ovdje ne vidim? Razmotrite kontekst iza nečijih postupaka. Koji pritisci, strahovi ili namjere uzrokuju njihovo ponašanje? Razumijevanje otvara vrata za saosjećanje. - Birajte konstruktivnu kritiku
Efikasni feedback je nephodan za rast. Zamijenite „Nisi dobar u ovome“ sa „Ovdje vidim potencijal, a evo kako ga možemo razviti.“
Kao lideri, način na koji posmatramo i tretiramo druge postavlja ton za timove i zajednice. Razumijevanje i konstruktivni feedback stvaraju osnovu za rast. Liderstvo nije u savršenstvu – radi se o povezanosti. A povezanost počinje sa sagledavanjem snaga i borbi drugih, bez osuđivanja.
Zato, prije nego što osudite – zastanite, razmislite o tome šta izaziva tu reakciju i preusmjerite fokus sa kritike na radoznalost. To neće samo transformisati vaše odnose s drugima, već će unaprijediti i vaš sopstveni rast kao lidera.
