Često kažemo da ćemo nešto promijeniti, a onda nastavimo potpuno istim putem.
Znamo da nam određena navika više ne koristi, vidimo da način na koji radimo nešto ne daje rezultat, prepoznajemo obrazac u koji se stalno vraćamo, ali ipak, kada dođe trenutak da zaista uradimo nešto drugačije, vrlo često biramo ono što već poznajemo.
Možda se to najjednostavnije vidi u nečemu sasvim svakodnevnom. Ako svakog jutra vozite istim putem do posla, vjerovatno o toj ruti više ni ne razmišljate. Znate svaku raskrsnicu, semafor i skretanje. Čak i kada postoji drugi put, možda bolji ili
manje opterećen, automatski ćete krenuti onim poznatim.
A ako navigacija odjednom predloži drugi pravac, vrlo lako se pojavi pitanje: A gdje će me sad ovo odvesti?
Isto često radimo i u mnogo važnijim situacijama. Ljudi biraju poznate načine komunikacije, poznate reakcije, odnose, uloge i načine donošenja odluka. To je ne nužno zato što su dobri, već zato što znamo šta od njih možemo da
očekujemo.
Našem nervnom sistemu poznato često djeluje sigurnije od nepoznatog. Ono što ne poznajemo nosi određenu dozu nelagode jer ne znamo kakav će biti ishod. Zato možemo ostajati u obrascima koji nas frustriraju, iscrpljuju ili ograničavaju, a istovremeno govoriti sebi da želimo promjenu.
Promjena, međutim, rijetko počinje velikom odlukom. Ona češće počinje spremnošću da primijetimo trenutak u kojem automatski biramo stari put. Tu nam je potrebna samosvjesnost.
Potrebno je da prepoznamo: Ovo mi je poznato, ali da li mi i dalje koristi? Biram li ovo zato što je zaista najbolje ili zato što znam kako izgleda?
Možda zato vrijedi ponekad namjerno uraditi nešto sasvim jednostavno: otići na posao drugim putem, sjesti na drugo mjesto, promijeniti redosljed u kojem nešto radimo ili dozvoliti sebi da ne reagujemo onako kako uvijek reagujemo.
Ne zato što je svaki novi put bolji već zato što tako vježbamo sposobnost da ostanemo prisutni i onda kada ne znamo unaprijed svako sljedeće skretanje.
Ponekad ono što nas drži na istom mjestu nije nedostatak želje za promjenom već samo činjenica da nam je stari put toliko poznat da ga više ni ne primjećujemo.
Prvi korak ka promjeni možda nije odmah pronaći savršen novi put. Možda je dovoljno da prestanemo da biramo stari samo zato što ga znamo.
