Sjećate li se vremena kada je bilo uobičajeno započeti razgovor sa nepoznatim osobama u avionu, vozu ili autobusu? Čini se da su ti trenuci postali sve rjeđi. Posmatrala sam ovu promjenu i pitala se da li novi stilovi komunikacije približavaju ili suptilno stvaraju distancu.
Postavlja se pitanje: da li u dobu sve veće povezanosti nenamjerno žrtvujemo magiju ljudske interakcije?
- Da li je „ćaskanje“ isto kao što je nekad bilo?
Nekada smo ćaskali sa saputnicima, dijelili osmijehe i priče. Sada se čini kao da je svako u svom malom svijetu, često „udubljen“ u svoje uređaje.
- Da li su društvene mreže promijenile način na koji komuniciramo?
Ljudi na društvenim mrežama su brzi kada dijele svoje usluge, ali da li zaista uspostavljamo veze ili ponekad imamo osjećaj kao da svi govore bez aktivnog slušanja?
- Možemo li to pripisati zgusnutim rasporedima?
Danas ljudi imaju mnogo posla, prekovremeni rad je postala nova normalnost. Sa zauzetim rasporedom, manje je vremena za one neobavezne razgovore koje smo nekada cijenili.
- Da li je možda riječ o poštovanju ličnog prostora?
Lični prostor je važan, ali da li baš sve treba da bude privatno? Ovo je pomalo čudno jer sve više ljudi dijeli previše informacija na raznim društvenim mrežama.
Šta možemo da učinimo? Evo nekoliko predloga:
- Prihvatimo ideju svjesnog, prisutnog i pažljivog pristupa komunikaciji
Vježbajmo aktivno slušanje kako u ličnim tako i digitalnim razgovorima. Budimo potpuno prisutni u trenutku, posvećujući potpunu pažnju osobi sa kojom komuniciramo.
- Otkrijmo ponovo čar neformalnih razgovora
Započnimo razgovore sa istinskim interesovanjem za drugu osobu. Podijelimo lične anegdote i iskustva i nemojmo se plašiti da započnemo razgovore u javnom prevozu ili događajima u zajednici.
- Razvijajmo kvalitetne veze
Dajmo prioritet kvalitetu nad kvantitetom kako na mreži tako i van nje. Kada dijelimo usluge ili informacije, pobrinimo se da daju vrijednost razgovoru umjesto da budu puka promocija. Odgovarajmo drugima s poštovanjem, pokazujući aktivno učešće.
U svijetu koji se stalno mijenja, hajde da zastanemo i razmislimo o kvalitetu naših veza. Hajde da ćaskamo i uživamo u ljepoti ljudske povezanosti.
Nađimo vremena za to, jer na kraju krajeva, trenuci koje dijelimo su zaista ono najvažnije.
