Skip to main content

Ponekad lideri izbjegavaju da kažu „ne“, a ponekad izbjegavaju da kažu „da“.

Umjesto toga, odluka ostane negdje između:

  • „Vratićemo se na ovo.“
  • „Razmislićemo još malo.“

Naravno, postoje situacije kada nam zaista treba više vremena ili informacija, ali ponekad ne odlažemo odluku zato što još nešto treba da saznamo, već zato što nam sama odluka stvara nelagodu.

Možda ne želimo nekoga da razočaramo. Možda nam je teško da zatvorimo neka vrata, preuzmemo odgovornost za izbor ili rizikujemo da pogriješimo. Možda jednostavno ne želimo da vodimo razgovor za koji znamo da neće biti prijatan.

Tu važnu ulogu ima i naš nervni sistem. Kada nešto doživimo kao neprijatno ili nesigurno, prirodno tražimo način da smanjimo tu nelagodu. Neko će pokušati da preuzme još veću kontrolu, neko će se povući, a neko će jednostavno odložiti odluku. U tom trenutku „vratićemo se na ovo“ može djelovati mnogo lakše od jasnog odgovora.

To je sasvim ljudski. Problem nastaje kada odlaganje postane obrazac. Ono što je lideru u tom trenutku lakše, često postaje teže za sve ostale.

  • Tim čeka.
  • Prioriteti ostaju nejasni.
  • Ljudi nastavljaju da ulažu vrijeme i energiju u nešto za šta ne znaju da li će se uopšte
    dogoditi.

Ista tema se ponovo vraća na sljedeći sastanak, te tako jedna izbjegnuta nelagoda često stvara nekoliko novih.

Ne učimo i ne razvijamo se samo onda kada nam je prijatno. Ponekad je važno ostati malo duže uz ono što nam stvara nelagodu i zapitati se: Šta ovdje zapravo izbjegavam? Šta bi se dogodilo kada bih ipak dao jasan odgovor?

Svi imamo svoje obrasce. Neko donosi odluke prebrzo jer mu je teško da podnese neizvjesnost. Neko drugi ostavlja sve opcije otvorene jer mu je teško da kaže „ne“. Nije poenta da sebe zbog toga kritikujemo, već da primijetimo šta radimo i kakve posljedice to ima.

Jer možemo biti potpuno svjesni da nešto izbjegavamo, a ipak nastaviti da to radimo. Što češće biramo odlaganje kao način da izbjegnemo nelagodu, to nam ono postaje poznatije i vremenom možemo početi da skupljamo odložene razgovore, neriješena pitanja i odluke koje čekaju „pravi trenutak“.