Na početku godine često govorimo o potrebi da budemo više otvoreni. Otvorenost je, zapravo, ranjivost, ali vrlo bitno je da naglasim da ta ranjivost nije slabost.
Biti ranjiv znači biti otvoren i izložen, sa sviješću da možeš biti povrijeđen, kritikovan ili pogrešno shvaćen, ali bez skrivanja iza maske.
Ranjivost je prisutna u svim odnosima. I u poslovnim i u ličnim. Svaki odnos u kojem postoji saradnja, povjerenje ili bliskost nosi određeni stepen izloženosti. Ne postajemo ranjivi tek kada to svjesno pokažemo. Ranjivi smo već samim tim što ulazimo u odnos.
Ipak, postoji i druga strana ranjivosti – njena zloupotreba. O ovome bih mogla dugo da pišem jer je, nažalost, itekako prisutna.
U ličnim odnosima posljedice su često dublje, jer tu nema uloga ni titula, već samo ljudi. Kada se neko otvori, drugoj osobi nesvjesno stavlja u ruke ono najosjetljivije: svoje strahove, rane i potrebe. Umjesto razumijevanja, ponekad naiđe na podsmijeh. Umjesto bliskosti, na umanjivanje. A nekada se upravo ta otvorenost kasnije koristi u konfliktima, kao sredstvo da se neko povrijedi. Neki ljudi slušaju ne da bi razumjeli, već da bi kasnije povrijedili. Vjerujem da vam je svima ovo poznata situacija.
Slična dinamika postoji i u profesionalnim odnosima. Ljudi se zato povlače, biraju oprez, zadržavaju distancu. Ti ljudi ne govore o nesigurnosti, dilemama ili greškama. Ne zato što nemaju šta da ponude – već zato što se boje da će njihova otvorenost biti pogrešno protumačena ili iskorišćena.
Važno je da ovdje napravim jasnu razliku.
Problem nije u ranjivosti osobe koja se otvara, već u nemogućnosti druge osobe da tu otvorenost primi s poštovanjem. Često zato što sama nema taj kapacitet ili nije u kontaktu sa sopstvenom ranjivošću.
Iz somatske perspektive, ranjivost ne znači gubitak stabilnosti. Naprotiv, ona zahtijeva unutrašnju regulaciju, prisutnost i jasne granice. Zrela ranjivost ne podrazumijeva da otkrivamo sve, svima. Ona podrazumijeva svjesno biranje istine koju možemo nositi i koju druga strana ima kapacitet da primi.
Zapamtite: ranjivost nije slabost. Ona je temelj povjerenja, autentične saradnje i zrelog liderstva ali samo tamo gdje postoje odgovornost, granice i uzajamno poštovanje.
