Od lidera se uvijek očekuje da donose efikasne odluke, upravljaju višestrukim zadacima i rješavaju složene izazove. Jedna od suštinskih vještina koju često zanemarujemo je sposobnost da slušamo – ne samo druge, već i sebe. Ovo slušanje uključuje obraćanje pažnje i na signale našeg tijela i na naš racionalni um, stvarajući harmoničnu ravnotežu između intuicije i logike.
Kao što sam mnogo puta pisala, naša tijela neprestano primaju i obrađuju informacije. Možda osjetimo stezanje u grudima, nešto u stomaku ili iznenadni osjećaj smirenosti. Ove senzacije su način na koji tijelo komunicira sa nama. Nekad su to podsjetnici da budemo u stanju mira, a nekad nas upozoravaju i možda ukazuju na to da neko ne komunicira otvoreno ili nešto krije od nas.
Lideri su navikli da donose odluke na osnovu činjenica, podataka i analiza. Ovaj pristup je ključan kada se kreiraju strategije ili rješavaju problemi. I često dobro funkcioniše. Međutim, postoje trenuci kada je logika drugačija od onoga što nam naše tijelo govori.
Dakle, postavlja se pitanje: da li da vjerujemo svom tijelu ili svom umu?
Odgovor nije jednostavan jer zavisi od situacije. Ključ je u igranju sa oba elementa – u testiranju rezultata. Posmatrajući rezultate, počinjemo da shvatamo kako da efikasnije integrišemo ova dva dijela.
Ignorisanje tijela ili uma može dovesti do neuravnoteženih odluka.
Lideri koji odbacuju intuiciju mogu donijeti izbore kojima, iako su logični, nedostaju dublje vrijednosti ili osjećanja. S druge strane, oni koji zanemaruju racionalnost mogu donositi impulsivne odluke koje nisu utemeljene na stvarnosti.
Najefikasniji lideri su oni koji ne zanemaruju nijedan dio sebe. Oni dobro slušaju svoja tijela, svoj um i svijet oko sebe.
Balans je uvijek ključ.