Postoji jedna vrsta odgovornosti koja može biti posebno iscrpljujuća.
Ona u kojoj se od vas očekuje da ostvarite rezultat, ali nemate dovoljno prostora da donosite odluke koje su za taj rezultat važne.
Zamislite da vodite tim i dobijete zadatak da završite važan projekat u određenom roku. Međutim, ne možete sami da odlučite ko će raditi na projektu, nemate uticaj na budžet, a za svaku značajniju promjenu morate da tražite nečije odobrenje. Vrijeme prolazi, odgovori kasne, okolnosti se mijenjaju, a očekivanja ostaju ista.
I kada se približi rok, pitanje koje čujete najčešće je: „Zašto posao još nije završen?“
Možda ste se i sami našli u sličnoj situaciji. Pokušavate da pronađete rješenja, razgovarate sa ljudima, šaljete podsjetnike i preuzimate dodatne obaveze kako biste nadoknadili ono na šta zapravo nemate uticaj.
U početku vjerujete da ćete uz malo više truda uspjeti da sve uskladite. Međutim, vremenom primjećujete da vas posao sve više iscrpljuje. Možda su vam ramena stalno napeta, disanje postaje pliće kada stigne nova poruka, a i nakon završetka radnog dana teško uspijevate da se opustite. U mislima se stalno vraćate na ono što još nije završeno.
Ponekad naše tijelo počne da pokazuje koliko nas neka situacija opterećuje mnogo prije nego što sebi priznamo da način na koji radimo više nije održiv.
Problem nije uvijek u tome koliko odgovornosti imamo, već koliko mogućnosti imamo da na nju zaista utičemo.
Odgovornost je važan dio liderstva, ali odgovornost bez odgovarajućih ovlašćenja i podrške lako može da se pretvori u stalni pritisak. Osoba koja vodi posao počinje da se osjeća odgovornom i za stvari koje ne može da kontroliše, dok oni koji donose ključne odluke ponekad nijesu svjesni koliko njihov način rada otežava ostvarivanje rezultata.
Zato je važno da, kada nekome povjerimo odgovornost, razgovaramo i o tome šta toj osobi zaista treba da bi uspjela. Koje odluke može da donosi samostalno? Koji resursi su joj dostupni? Od koga može da očekuje podršku? Šta treba da uradi kada se pojavi prepreka koju ne može sama da riješi?
Ovo nijesu samo organizaciona pitanja. Ova pitanja direktno utiču na povjerenje, osjećaj sigurnosti i način na koji ljudi doživljavaju svoju ulogu.
Ako ste vi osoba od koje se očekuju rezultati, možda je važno da prestanete da svaki zastoj doživljavate kao sopstveni neuspjeh. Nekada je potrebno više truda, ali nekada je potreban iskren razgovor o tome šta se od vas očekuje i šta vam je za to zaista omogućeno.
Dobar lider ne mora da kontroliše svaku odluku, ali mora da ima dovoljno prostora da preuzetu odgovornost pretvori u konkretno djelovanje.
Nije dovoljno nekome reći „Vjerujem ti“ ako mu istovremeno ne dozvoljavamo da odlučuje.
