Ponekad je izvinjenje potpuno iskreno, ali ipak nije dovoljno
Izvinjenje je važno, ali samo izvinjenje ne znači da je odnos popravljen.
Kada shvatimo da smo nekoga povrijedili, previdjeli ili svojim postupkom narušili povjerenje, prirodno je da želimo da što prije smanjimo neprijatnost. Kažemo: „Žao mi je“, objasnimo da nam to nije bila namjera i nadamo se da možemo da nastavimo dalje.
Ponekad je izvinjenje potpuno iskreno, ali ipak nije dovoljno. Namjera jeste važna, ali ne briše način na koji je naš postupak uticao na drugu osobu.
Upravo tu počinje teži dio.
Obnoviti povjerenje znači moći ostati u razgovoru i onda kada nam nije prijatno ono što čujemo. Primijetiti potrebu da se odbranimo, objasnimo sebe ili što prije zatvorimo temu, a ipak ostati dovoljno prisutan da razumijemo šta se zapravo dogodilo.
Ovo ne znači preuzeti odgovornost za sve već prepoznati svoj dio, imenovati ono što je naš postupak proizveo i biti spreman da pitamo: „Šta je sada potrebno da ovo bude drugačije?“
Nakon toga dolazi ono najvažnije a to je da promjena mora da postane vidljiva.
- Ako smo nekoga često prekidali, ona se vidi kada počnemo da slušamo do kraja.
- Ako smo donosili odluke bez uključivanja tima, vidi se kada ljude počnemo da uključujemo ranije.
- Ako smo obećavali više nego što možemo da ispunimo, vidi se kada postanemo pažljiviji sa onim što obećavamo.
Ljudi najčešće ne traže savršeno izvinjenje već razlog da povjeruju da se isti obrazac neće samo ponoviti. Upravo zato se povjerenje rijetko vraća jednom rečenicom. Vraća se postepeno, kroz male i dosljedne znakove da smo razumjeli šta se dogodilo i da smo spremni da nešto zaista uradimo drugačije.
Gdje vašem timu danas treba manje uvjeravanja, a više vidljive promjene?
