Efikasni lideri znaju važnost njegovanja okruženja u kojem se podstiču učenje i zajednički rast. Međutim, i dalje postoji trend u kojem neki lideri svjesno ili nesvjesno izbjegavaju pojedince koji donose svježe uvide, vještine ili čak konstruktivne izazove.
Zašto se to dešava?
Evo nekoliko mogućih razloga zašto neki lideri oklijevaju da se okruže takvim ljudima:
- Strah od zamjene – Mnogi lideri imaju snažan osjećaj pripadnosti i odgovornosti prema svojoj ulozi i zaduženjima. Ovo ponekad dovodi do straha da će biti zamijenjeni ili zasijenjeni. Umjesto da druge vide kao saveznike, oni ih doživljavaju kao konkurenciju. U ovom slučaju, lider vodi iz pozicije moći umjesto da osnažuje druge.
- Traženje pratilaca, a ne saradnika – Lideri koji preferiraju „vojnike“ osjećaju se prijatnije sa pojedincima koji se slažu sa njima, nego sa onima koji preispituju ili nude alternativna mišljenja. Ovaj pristup može stvoriti eho efekat. Mlađi članovi tima ili oni koji donose svježe ideje mogu se osjećati ograničeno u svom razvoju.
- Efekat ogledala – Neki lideri mogu protumačiti rad sa ljudima koji imaju svježe ideje kao prijetnju njihovom imidžu ili statusu. Ova „slabost“ je, zapravo, odlična prilika za učenje. Najsnažniji lideri prihvataju samosvijest i razumiju da rast dolazi od priznavanja i rješavanja sopstvenih slabih tačaka.
- Pritisak da se sve zna – Od lidera se često očekuje da imaju odgovore, rješenja i pravac. Priznanje da nešto ne znaju ili im je potrebna pomoć, može izgledati kao da su ranjivi. Ali sjajno liderstvo nije u tome da se sve zna, već u stvaranju kulture međusobne podrške. Lideri koji se okružuju ljudima od kojih mogu da uče i koji donose nove vještine su lideri koji grade jače i inovativnije timove. Naravno, ovaj pristup zahtijeva skromnost, samosvijest i spremnost da se ponekad odstupi kao „stručnjak“ i dozvoli drugima da vode.
