Kao somatski i leadership kouč, uvijek pronalazim ogromnu vrijednost u kontinuiranom obrazovanju i učešću na profesionalnim okupljanjima.
Nedavno sam imala privilegiju da prisustvujem Međunarodnom okupljanju PVI u Potsdamu, u Njemačkoj. Događaj nazvan “Polivagalna teorija i moderna porodica” bio je iskustvo koje obogaćuje, a okupilo je neke od najpoznatijih stručnjaka iz ove oblasti, uključujući Stivena Pordžisa, njegovu suprugu Sju Karter, Deb Danu, Gabora Matea, Tayseera Hassouna, koji je zbog svoje sirijske priče ispunio prostoriju dubokim emocijama i mnoge druge.
Organizacija i prostor događaja bili su besprekorni, stvarajući atmosferu koja je jednostavno podsticala na učenje i povezivanje. Svaka prezentacija bila je dokaz posvećenosti i stručnosti predavača. Nakon Oksforda, ponovo sam imala priliku da slušam Stivena Pordžisa. Njegova jasna poruka bila je da moramo biti dovoljno sigurni da bismo bili ono što jesmo. “Plašimo se neuspjeha pa učimo kako da postojimo i predviđamo, i tako mislimo da potpuno eliminišemo mogućnost neuspjeha.”
Dr Pordžis i Entoni Gori razgovarali su o “Polivagalnoj muzici: Ritmičko iscjeljenje” i kako muzika može biti komponovana da pozitivno utiče na autonomni nervni sistem. Bilo je zaista fascinantno i prosvjetljujuće svjedočiti tome još jednom.
Jedan od istaknutijih trenutaka bila je i prezentacija Sju Karter, “Iscjeliteljska moć ljubavi”. Njeni uvidi su istakli dubok uticaj ljubavi i povezanosti na naše blagostanje, naglašavajući kako su ovi elementi temelj za iscjeljenje.
Govor Tayseera Hassouna, “Upravljanje kolektivnom traumom kroz objektiv polivagalne teorije: Sirijska priča”, bio je posebno dirljiv i srećna sam što sam bila u publici tog dana. Dijelio je svoju priču na iskren i izvanredan način i podigao buru emocija u prostoru. Neke stvari djeluju tako daleko, ali zapravo nikad ne znamo šta može da nam se desi.
Postojale su i mogućnosti da se iskuse principi polivagalne teorije kroz kolektivne sesije embodiment prakse koje su uključivale eksperimentalno usredsređivanje na felt-sensing, podršku psihološkoj sigurnosti i koregulaciju. Jan Winhall je bila nevjerovatan vodič kroz ovo.
I na kraju, nešto veoma posebno. I neko veoma poseban. Gabor Mate. Očarao me je svojom jasnoćom i jednostavnošću i njegove riječi su u velikoj mjeri odjeknule u meni. Njegovi uvidi u odnos između emocija i zdravlja bili su tako duboki i direktni. Naglasio je da potiskivanje emocija kako bismo izgledali “dobro” zapravo može ugroziti naš imuni sistem, stavljajući ga u stanje preživljavanja. Mate je takođe istakao delikatni balans između individualnosti i povezanosti, ukazujući na to da oba ekstrema – previše individualnosti sa premalo saosjećanja ili previše povezanosti sa premalo individualnosti – mogu dovesti do problema. Ključ je u pronalaženju ravnoteže. Mateova izjava da često postajemo fizički bolesni kada pokušavamo da živimo u skladu sa očekivanjima drugih dok zanemarujemo sopstvene potrebe, služi kao moćan podsjetnik za sve nas. To je podsjetnik da poštujemo sopstvene potrebe i emocije kao temelj našeg zdravlja i blagostanja.
Prilika da budem među ovim nevjerovatnim liderima i čujem njihove perspektive bila je dragocjena, ispunjena znanjem, inspiracijom i obnovljenim osjećajem svrhe u mom koučing putovanju.
Na kraju, željela bih da zahvalim organizatorima, govornicima i učesnicima iz cijelog svijeta koji su učinili ovo nezaboravnim iskustvom.
