- Da li se pitate zašto je u radu s nekim otvorenost teža od ćutanja?
- Da li morate da ublažite istinu da biste sačuvali mir u odnosu s nekim?
- Da li pažljivo birate riječi kako ne biste uzdrmali nečiji ego, iako znate da ste u pravu?
Sujeta je, po jednoj od definicija, preuveličan osjećaj sopstvene vrijednosti i važnosti, gdje je ljudima važno da budu priznati i viđeni, dok su istovremeno vrlo osjetljivi na konstruktivnu kritiku, jer je doživljavaju lično.
Naravno, sujetu svi imamo u manjoj ili većoj mjeri. Razlika je u tome da li je prepoznajemo i kako je kontrolišemo.
Ono što sujetu čini posebno nevidljivom jeste to što često dolazi upakovana u visoke standarde, ambiciju ili potrebu da budemo prepoznati. U praksi se vidi u situacijama gdje su lični imidž i samopromocija važniji od zajedničkog cilja.
Mislim da će mnogi od vas pogoditi – iza sujete gotovo uvijek stoji nesigurnost koja se spolja manifestuje kroz kontrolu i potrebu za nadmoći. Što se poslovnog svijeta tiče, sujeta je rijetko glasna, ali je uvijek prisutna u onome što se ne kaže. Hrani se potrebom da budemo potvrđeni, a ne korisni.
Samopouzdanje vs. sujeta
Samopouzdanje i sujeta se nekad miješaju, ali razlika je jasna. Ljudi sa samopouzdanjem nemaju problem da priznaju da nešto ne znaju. Ljudi sa izraženom sujetom često nastupaju kao sveznalice, jer ih je strah da priznaju neznanje.
- Samopouzdanje dolazi iz jasnoće ko sam ja. Sujeta dolazi iz straha ko bih mogao ispasti.
- Samopouzdanje ne traži dokaz – sujeta traži ogledalo.
- Kod samopouzdanja je važno rješenje, kod sujete utisak.
Sujeta utiče na timove i lidere
U timovima, sujeta mijenja dinamiku tiho. Informacije se zadržavaju, ideje se ne izgovaraju, a ljudi biraju ćutanje umjesto otvorenosti. Energija se troši na dokazivanje, umjesto na stvaranje.
Kod lidera, sujeta često stvara kulturu saglasnosti, a ne hrabrosti. Takvi lideri teže podnose istinu nego neuspjeh, jer istina ugrožava njihovu sliku o sebi. Time usporavaju razvoj ljudi i drže ih u zavisnosti.
Vrlo je jasno – lider bez sujete razumije da njegov autoritet raste onda kada se drugi razvijaju.
Sujeta ne uništava odnose naglo. Ona ih polako sužava. Prvo kroz riječi koje prećutimo, zatim kroz ideje koje ne izgovorimo, i na kraju kroz potencijal koji se nikad ne razvije.
Zato liderstvo bez sujete nije slabost, već zrelost. Pravi autoritet ne dolazi iz potrebe da budemo u pravu, već iz sposobnosti da ostavimo prostor drugima.
